Input:

Umanjenje vrijednosti dugotrajne materijalne imovine

19.11.2024, , Izvor: Verlag Dashöfer

2024.11.1.2 Umanjenje vrijednosti dugotrajne materijalne imovine

Mr.sc.Silvija Pretnar Abičić

Na datum financijskog izvještavanja imovina subjekta mora se iskazati u vrijednosti koja nije veća od njenog nadoknadivog iznosa. Kada je knjigovodstvena vrijednost imovine veća od njenog nadoknadivog iznosa koji se može ostvariti upotrebom ili prodajom imovine, potrebno je priznati gubitak od umanjenja. Gubitak od umanjenja priznaje se odmah kao rashod u računu dobiti i gubitka, osim ako se imovina iskazuje po revaloriziranoj vrijednosti.

Međutim, u praksi je vrlo često uočeno da subjekt ne provodi umanjenje vrijednosti dugotrajne materijalne imovine. Osnovni razlog takvog postupanja je zbog toga što gubitak od umanjenja najčešće nije porezno priznati rashod. Međutim, prilikom evidentiranja poslovnih događaja potrebno se pridržavati odredbi računovodstvenih standarda. Naime, prema toč. 6.51. HSFI-a 6 i toč. 63. MRS-a 16 (uz odredbe MRS-a 36 – Umanjenje imovine), na svaki datum izvještavanja poduzetnik treba ocijeniti postoji li pokazatelj da je imovina možda umanjena. Ako takav pokazatelj postoji, poduzetnik treba procijeniti nadoknadivi iznos imovine.

Pokazatelji umanjenja imovine mogu biti vanjski i unutarnji, a subjekt mora razmotriti najmanje sljedeće pokazatelje:

Naravno, svaki subjekt može zasebno utvrditi i druge pokazatelje zbog kojih imovina može biti umanjena.

Također, ako postoji pokazatelj da vrijednost sredstva može biti umanjenja, to može ukazivati na potrebu usklade preostalog korisnog vijeka upotrebe


 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: